Povijest društva

Po osnivanju Kluba inžirah i arhitektah u Zagrebu 1878. godine prišlo se širenju i organizaciji takvih klubova i u većim gradovima tadašnje države na hrvatskom teritoriju. Nema konkretnih podataka o eventualnom organiziranom društvenom djelovanju arhitekata tim povodom u Osijeku. Na osnivačkoj skupštini Kluba od 83 člana njih 9 bilo je iz Slavonije.

U knjizi dr. Stjepana Sršana "Povijest osječkih udruga i kubova" navedeno je djelovanje nekoliko udruga koje su se bavile Gradom, u smislu brige o njegovom izgledu i uređenju npr. "Društvo za poljepšavanje grada Osijeka" (osnovano oko 1890. god.)

Nakon I. svjetskog rata 1924. god. u novostvorenoj državi u Osijeku se osniva podružnica "Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata", koja je bila posebno aktivna oko izgradnje električne termocentrale, elektrifikacije grada i zamjene dotadašnjeg konjskog električnim tramvajem 1926. god.

Još je starijeg datuma "Klub graditelja" koji djeluje od 26. travnja 1919. godine. Spominje ga u svojoj knjizi "Stari Osijek" osječki novinar i kroničar Božo Plevnik. Od značajnijih arhitekata (graditelja) toga doba među osnivačima se spominju Ivan Domes, Otto Struppi, te prvi predsjednik Ante Slaviček. Uz spomenute, značajni osječki arhitekti između dva svjetska rata suViktor Axmann i Ljudevit Pelzer.

Nakon II. svjetkog rata, arhitekti su organizirani u sklopu Društva inženjera i tehničara (DIT) koje je osnovano 1948. god. Osječki arhitekti značajnije se pojavljuju u projektantskoj praksi tek krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, kada su najznačajnija imena Franjo Mesarić i Josip Tešija, zagrebački đaci, koji osnivaju 1958. projektni biro "Arhitekt". Uz njega, egzistira i veliki projektni biro "ETZ", u to vrijeme više orijentiran na industrijsku i poljoprivrednu arhitekturu, koji vodi Ivan Domes, a značajno je i djelovanje arhitektice Danice Roseg.

U slijedećoj generaciji arhitekata, krajem 60-ih godina najznačajnija su imena V. Tadijanović, M. Biglbauer, F. Saler, I. Rajndl i V. Androić, kada počinje i značajnije djelovanje Društva arhitekata Osijeka, a neovisno o DIT-u. U to vrijeme osječki se studenti školuju na više arhitektonskih fakulteta; uz Zagreb i u Beogradu, te sve više Sarajevu. Povratkom u Osijek stvara se interesantno preklapanje djelovanja različitih škola arhitekture. Početkom 70-ih u Osijeku već djeluje veliki broj školavanih arhitekata među kojima se u projektantskoj i urabnističkoj praksi ističu D. Kapun i N. Ljubanović (sarajevski), K. Šepić (beogradski), V. Dusparić (zagrebački student). Iz tog perioda zabilježena je značajna aktivnost Društva arhitekata, koje vode J. Karlik, M.Biglbauer, K. Čačić i dr. Najznačajnije je bilo organiziranje velikog natječaja 1968. godine za idejna tješenja 9 tipova višestambenih objekata u naselju "Sjenjak", koji su bili podijeljeni po tadašnjim republikama, po uzoru na natječaj "Interbau" u Berlinu 1957. god.

Značajno unapređenje strukovne klime u gradu vezano je za uslijedjelu generaciju arhitekata, školavnih u Zagrebu (V. Ober, M. Pavlinić, K. Birnbaum, D. Fenjveši, S. Lovrinčević i M. Mausović) i Sarajevu (S. Cupec, Z. Tucaković, B. Mutnjaković, M. i N. Šaranović, I. Peko, M. Marić).

Rad DAO naročito se intenzivirao povratkom u Osijek i izborom za predsjednika Miroslava Pavlinića 1978. godine, od kada DAO kontinuirano postoji, organizirajući stručne aktivnosti, predavanja, izložbe i rasprave o aktualnim stručnim pitanjima.

Od natječaja iz tog vremena najznačajniji je za urbanističko rješenje novog dijela grada na lijevoj obali Drave 1982/83.

Generaciju koja je fakultet završila 70-ih godina i početkom 80-ih predvode M. Mitevski, P. Rechner, pa D. Vujović, B. Kljajić, J. Kovač, K. Lipić i dr. Iz tog vremena datiraju i najznačajnija stručna priznanja koja su dobili osječki arhitekti: Milan Mitevski, nagradu "Vladimir Nazor" za objekt Studentskog centra u Osijeku (1980. god.) i Miroslav Pavlinić, nagradu za stambenu arhitekturu "Drago Galić" za stambeno-poslovni objekt u Valpovu (1986. god.) 1997. godine. U novonastalim uvjetima, uz razrušeni grad i u ozračju političkih i drugih podjela među osječkim arhitektima, DAO počinje najintezivnije djelovanje u svojoj povijesti. Ponovo je predsjednik Miroslav Pavlinić, koji uz vrlo aktivni Izvršni odbor razvija bogatu stručnu i društvenu djelatnost. Dominiraju mnogobrojni natječaji u organizaciji i provođenju DAO (daleko najveći broj u državi), redovita stručna putovanja i godišnji društveni skupovi ("bal arhitekata", tenisko prvenstvo hrvatskih arhitekata, picnic DAO), stručne rasprave i sl.
DAO se konsolidira i organizacijski i financijski, uredno se održavaju godišnje skupštine, točno se vodi evidencija članstva. Gotovo svi arhitekti u Osijeku su članovi DAO, aktivno se sudjeluje u radu UHA i HKA. Osniva se sekcija urbanizma, izrađena je e web stranica DAO.

Prve doktore znanosti iz područja arhitekture na zagrebačkom sveučilištu dobivamo 80-ih godina (M. Balić, M. Biglbauer) te poslije rata (Ž. Koški, S. Lončar-Vicković)*, a uz njih i veliki broj produktivnih arhitekata ( D. Šterijev, V. Šilović, O. Grigić, Ž. Andraši i dr.).