Vijest o iznenadnoj smrti arhitekta Mihajla Biglbauera zatekla je njegove kolege arhitekte, ali i širu stručnu i sveučilišnu javnost. Arhitekt Biglbauer bio je jedan od najznačajnijih arhitekata poslijeratne i prve generacije osječkih arhitekta koji su arhitektonski studij završili nakon arhitekata Mesarića i Tešije.
Arhitekt Biglbauer je iz poznate osječke obitelji Biglbauer; rodio se u Osijeku 1936. god., gdje je završio osnovnu i srednju školu, a Arhitektonski fakultet u Zagrebu 1954. god. 1989.god. doktorirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s disertacijom „Humaniziranje prostora rada“. Od 1960.-1990. god. je radio kao projektant i graditelj. Bio je prvi osječki arhitekt koji je ostvarivao arhitektonsku projektantsku praksu u svom vlastitom projektnom uredu još u vrijeme bivšeg sistema.
1991. god. izabran je za docenta na Građevinskom fakultetu u Osijeku, na kojem je držao kolegij Poljoprivredni objekti. Sa Građevinskog fakulteta otišao je u mirovinu krajem 1991. god. u zvanju izvanrednog profesora.
Za vrijeme obavljanje stručne projektantske prakse bio je predsjednik Društva arhitekata grada Osijeka, te član Pan-europske unije u Gradu i Županiji, te brojnih stručnih tijela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša.
Autor je brojnih realiziranih arhitektonskih objekata, koji su značajno oblikovali naš grad; navest ću samo najznačajnije:
- industrijska arhitektura: Standard, Mara, Tekos, OLT,
- sakralna arhitektura: crkva na Čepinskoj cesti u Livani, Industrijska četvrt, Jug II, Retfala,
- stambeni objekti: tzv. „Ljepotica“ na Trpimirovoj ul, 2 nebodera na Vij. I. Meštovića, stambeni objekt na Sjenjaku, više obiteljskih kuća,
- robna kuća „STOP“, Radićeva ul.
Arhitekturu arhitekta Biglbauera odlikuje respektiranje suvremenih zahtjeva toga vremena; znači funkcionalnost, primjena i poštovanje tehnologije građenja, naročito primjena sustava „Žeželj“ u višestambenoj izgradnji, te oblikovnog pomaka, u duhu Le Corbusierovog odmaka 50-ih godina prošlog stoljeća sa kapelom Ronshamp kod Belforta u Francuskoj, što se posebno očituje u Biglbauerovim sakralnim objektima. Pri tome treba, kao posebno značajne realizacije istaći crkvu Sv. obitelji na JUGu II, te crkvu Uzvišenja sv. Križa u Retfali.
Treba istaknuti i značajan Biglbauerov znanstveni i pedagoški rad na Građevinskom fakultetu u Osijeku, u kojem je brojnim generacijama studenata objašnjavao i afirmirao suvremenu arhitekturu i njene značajke u suvremenom životu.
Društvo arhitekata grada Osijeka izgubilo je smrću arhitekta Biglbauera jednog od najuglednijih članova upravo u trenutku kada je bilo u planu da njegov cjeloviti opus prikaže svom članstvu i široj javnosti u nizu prikaza rada osječkih arhitekata: (Tešija, Miščević, Šmit,…). Stoga arhitektonska struka i Društvo arhitekata, u skladu sa značajem i doprinosom arhitekta Biglbauera arhitektonskoj struci i Gradu ostaje u obvezi da taj zadatak što prije i obavi.
Arhitekt Miroslav Pavlinić