Neno Kezić
Pjero Peša
Anđela Marinović
Građevina predstavlja interesantan konceptualan odmak koji ju izdvaja od ostalih radova. Pretpostavka obodne opne kao komunikacijske i organizacijske okosnice provedena je dosljedno kroz programsku kompleksnost. Upotreba atrija perforira zgusnuto nizanje funkcionalnih sklopova na lokalnoj razini, dostatnoj za pojedine prostorne skupine, interpretirajući ih bez orijetnacijskog naglaska. Arheološki nalazi zaštićeni su konzolnim istakom etaža nad prizemljem, a fragmentirano prekrivanje platformama tematizira njihovo sagledavanje na ulaznoj niveleti.
Ulazi u građevinu i njihova povezanost s centralnim prostorom u prizemlju, poddimenzioniranje koridora uz kongresnu dvoranu te nedostatak oštrine u cjelokupnoj interpretaciji, ocijenjeni su kao nespretniji dijelovi projekta.
